U organizaciji Udruge za razvoj visokog školstva ”Universitas” na Kampusu Sveučilišta u Rijeci održana je tribina pod nazivom ”Kako birati rektora – potrebe i mogućnosti revizije izbora”.
Sudjelovali su:
dr. sc. Nikola Baketa, Institut za društvena istraživanja: Znanost i visoko obrazovanje kao javni sustav: izabrani etički izazovi
doc. dr. sc. Ksenija Grubišić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Postupak izbora rektora u procesima integracije akademskih djelatnosti na sveučilištima
doc. dr. sc. Dario Čepo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Analiza procedura za izbor rektora sveučilišta u Zagrebu s komparativnom analizom prakse na ostalim hrvatskim sveučilištima i prijedlogom poboljšanja stanja
izv. prof. dr. sc. Frane Staničić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu: Izbor rektora prema nacrtu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
prof. dr. sc. Igor Radeka, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja: Izborni legitimitet rektora: stanje i prijedlozi zakonskih promjena
O sudionicima:
dr. sc. Nikola Baketa
Završio je preddiplomski studij 2010. godine na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Diplomirao je na Central European University, gdje je specijalizirao komparativnu politiku, te na Fakultetu političkih znanosti, gdje je specijalizirao javne politike. Doktorat znanosti stekao je 2017. godine na poslijediplomskom studiju Komparativna politika na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Bavi se proučavanjem građanskog odgoja i obrazovanja, politikā visokog obrazovanja i promjenom javnih politika.
doc. dr. sc. Ksenija Grubišić
Od 2006. zaposlena je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, docentica je na Katedri za sociologiju, gdje predaje na svim razinama studijskih programa. Diplomirala je pravo i filozofiju. Godine 2012. stekla je doktorat znanosti iz područja filozofije. Od 2015. godine suosnivačica je i voditeljica programa cjeloživotnog učenja iz područja sveučilišnog prava. Iz tog područja završava drugi doktorat te vodi različite projekte. Članica je nekoliko nacionalnih i međunarodnih projekata. Objavila je znanstvene knjige i radove iz područja etike, socijalne filozofije, sociologije obrazovanja i sveučilišnog prava. Znanstveno se usavršavala na Sveučilištu u Beču i Humboldtovu sveučilištu u Berlinu. Članica je nekoliko povjerenstava i odbora, a sudjelovala je i u izradi niza nacionalnih i sveučilišnih pravilnika te drugih općih akata u području visokog obrazovanja i znanosti.
doc. dr. sc Dario Čepo
Dario Čepo docent je na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Predaje kolegije Sociologija i Osnove politologije. Bio je zaposlen u Leksikografskom zavodu ”Miroslav Krleža”, gdje je bio član uredništva Hrvatske opće enciklopedije, a radio je i na Filozofskom leksikonu, Ekonomskom leksikonu te Hrvatskom općem leksikonu. Diplomirao je i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Posebno je znanstveno i profesionalno zainteresiran za pitanja reforme europske institucionalne strukture i odnosa nacionalnih i nadnacionalnih institucija. Objavio je nekoliko znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima. Autor je knjige Političke institucije Europske unije i suautor knjige Uvod u političku znanost (sa Slavenom Ravlićem).
izv. prof. dr. sc. Frane Staničić
Frane Staničić izvanredni je profesor na Katedri za upravno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vanjski je član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora. Član je Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti. Član je ispitnog povjerenstva Komore poreznih savjetnika. Član je Tajništva Instituta za javnu upravu. Redoviti je član Akademije pravnih znanosti Hrvatske. Sudjelovao je kao stručni recenzent područja i kao član radnih skupina za izradu državnih stručnih ispita za više područja. Bio je član radnih skupina za izradu više zakona. Bio je tajnik poslijediplomskoga sveučilišnog i specijalističkog studija Javno pravo i javna uprava. Objavio je dvije autorske knjige, pedeset znanstvenih radova te više od šezdeset stručnih radova, prikaza i drugih radova. Izlagao je na više od trideset znanstvenih skupova, od kojih je više od dvadeset međunarodnoga karaktera. Sudjelovao je u više znanstvenoistraživačkih projekata, od kojih su tri međunarodna. Kao stručnjak sudjelovao je u više IPA projekata. Područja znanstvenog rada i interesa obuhvaćaju upravni postupak, upravni spor, izvlaštenje i druga javnopravna ograničavanja vlasništva, regulatorne agencije, pravni položaj vjerskih zajednica, sveučilišno pravo i dr.
prof. dr. sc. Igor Radeka
Igor Radeka redoviti je profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru. Od 2018. godine predsjednik je Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a obnašao je niz dužnosti u hrvatskim i međunarodnim međusindikalnim tijelima. Nositelj je sveučilišnih kolegija i istraživač u području povijesti pedagogije, komparativne pedagogije, didaktike i obrazovanja nastavnika. Gostujući je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te suradnik i glavni istraživač u više znanstvenoistraživačkih projekata. Od 1996. do 2003. godine bio je tajnik i izvršni urednik znanstvenog časopisa „Radovi: Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije“. Pročelnik je Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru od akademske godine 2015/16. godine te član Matičnog odbora za polja pedagogije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, logopedije i kineziologije od 2017. godine.
Tribinu je moderirala prof. dr. sc. Jasna Krstović.
Uvodno obraćenje održala je rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija.
”Rasprava o tome imamo li na Sveučilištu u Rijeci dobar način izbora rektora je već započela unutar krugova Senata i traje već cca pola godine. Dobro je vrijeme za ovu vrstu rasprave, posebnu u vidu najavljenih izmjena, odnosno novog zakona o viskom obrazovanju i znanosti, a koji je u pripremi. Pitanje načina izbora rektora je iznimno važno, jer je bitno imati dobre institucije, a onda i njihovo rukovodstvo. Današnji način izbora rektora (bira ga Senat) potencijalno može imati problem lobiranja. Osim ovakvog modela izbora u posljednje se vrijeme pojavljuje mogućnost širenja izborne baze (s nekoliko varijanti) te izbor putem javnog natječaja. Teško je govoriti o najboljem sustavu, jer svakako svaki od njih ima svojih prednosti, ali i mogućih zamki, ali dobro je da otvorimo ovu raspravu i čujemo različita mišljenja”.
Dr. Baketa u svome je izlaganju kazao kako treba jasnije normirati sukob interesa i sukob privrženosti. ”Što je manji broj ljudi koji o nečemu odlučuju – to je na njih lakše utjecati. Sami članovi akademske zajednice prepoznaju trulost temelja – što predstavlja unutarnji problem, a onda tu postoji i niz opasnosti izvana. Autonomija sveučilišta ne bi se smjela zlorabiti, a na žalost zlorabi se”, zaključio je Baketa. Dodao je i kako širenje izborne baze jest jedno od rješenja.
Dr. Grabušić kazala je kako važeš zakon zapravo ne propisuje da je izborno tijelo nužno Senat, ali su svojim statutima sveučilišta odredila da tako jest. Ona je, kaže, sklona boljim rješenjima i promjenama i bez učestalih promjena zakona ili njegovih čestih izmjena i dopuna. Sveučilište u Zagrebu, primjerice, uvelo je da o izboru rektora glasuju i predstavnici vijeća znanstveno-umjetničkih područja, no i dalje je to jako mali broj ljudi, s obzirom na veličinu zagrebačkog Sveučilišta.
Dr. Čepo u autonomiji sveučilišta vidi i začetke problema: ”Zakonske promjene svojedobno su udaljile Ministarstvo iz odlučivanja. Autonomije sveučilišta trebala je zajamčiti jačanje akademskih sloboda i akademske zajednice. Nažalost akademska sloboda nije ključ autonomije. Nađena su tri elementa demokratskog deficita kod izbora rektora: 1. netransparentnost samog procesa i zatvorenost prema medijima; 2. zastupljenost studentskih predstavnika koje je izabrao iznimno mali broj studenata i 3. činjenica da je Senat iznimno pasivizirano tijelo uvjetovano ogromnim ovlastima rektora. Trebalo bi također razmotriti i obvezatnost glasovanja”, zaključio je Čapo.
Prof. Staničić, kao član radne skupine koja radi na izradi nacrta novog zakona pojasnio je: ”Bit će predloženo da rektor ne mora nužno biti zaposlenik institucije za koju se bira i da ne mora biti redoviti profesor, ali morat će biti vrhunski znanstvenik ili umjetnik. Nacrt također i predviđa 2 modela sveučilišta: sadašnji model i tzv. distributivni model (po uzoru na austrijski model). Izbor rektora ostavlja mogućnost javnog poziva ili javnog natječaja iz redova šire akademske zajednice. Sveučilišta bi mogla izabrati koji model žele za sebe. U distributivnom modelu rektora ne bira Senat, nego Savjet od 9 članova. Provodi se javni natječaj nakon kojega Senat predlaže Savjetu tri najbolja kandidata.”
Prof. Radeka kazao je kako s obzirom na dugi staž i sindikalni rad tijekom kojeg prati ovu tematiku nije pretjerani optimist: ”Istraživanje koje je Nezavisni sindikat proveo 2016. godine pokazalo je kao jedan od ključnih problema krizu upravljačke strukture na sveučilištima i to je jasna pokazatelj da nešto treba mijenjati. Ako u Zagrebu 70 ljudi izabire svojeg čelnika, a to je samo 1% od ukupnog broja ljudi, to je svakako premala izborna baza.
Prof. Krstović sumirala je izlaganja sudionika te zaključila kako naglasci jesu na negativnim aspektima sadašnjega sustava, no i kako se nada da će ova tribina, kao i neke u budućnosti berem otvoriti ova pitanja i potaknuti raspravu o njima.
Dekanica pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i predsjednica Odbora za statutarna pitanja Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Vesna Crnić Grotić predstavila je zaključke Odbora, koji je pokušao unutar postojećih pravnih okvira dati prijedloge za demokratskiju i progresivniju proceduru izbora rektora: ”Uvedeni bi bili predizbori na fakultetima. Svaka bi sastavnica odabrala 2 kandidata i to samo one sastavnice koje imaju status pravne osobe. U roku od 8 dana bili bi raspisani izbori, a onda bi Senat glasovao o tim kandidatima. Studenti imaju veliku ulogu u Senatu, a njihova je legitimnost zabrinjavajuća. To jest problem i to treba naglasiti. Postoji dubinska, sistemska greška u načinu na koji se izabiru predstavnici studenata. Druga skupina koja treba biti isključena iz glasovanja jesu pročelnici odjela i ravnatelji ostalih sastavnica, jer oni ovise direktno o rektorovoj volji. Kod uvođenja vanjskih kandidata, mislim da bismo trebali biti oprezni, jer to otvara vrata uplivu politike”, zaključila je.
